Srebreno
Istočno od Kupara uz morsku obalu smjestilo se Srebrno, danas poznato pod iskrivljenim nazivom Srebreno, odnosno povijesnog imena Sub Burnum što znači Pod Župom. To nekada težačko i ribarsko selo prvi se put spominje 1272. godine. Pronađene amfore, urne i novčići rimskih careva dokazi su povijesnog trajanja ovog područja koje je danas odredište mnogobrojnih posjetitelja i središte suvremenog turizma.
Taj mirisni krajolik s lijepim šljunčanim plažama i skrovitim uvalama, blagom klimom i obiljem plodova zemlje i mora bio je odabrani prostor bogate dubrovačke vlastele koja je tu gradila svoje dvore i kuće za odmor i uživanje u miru ljetnih dana. Od stare kuće obitelji Bunić, koja je stradala u ratnim pustošenjima 1806. godine, ostao je sačuvan vrt sa starim zidom i kapelica na čijem su oltaru dva grba knezova Bunić. Stara crkvica posvećena sv. Nikoli nalazi se unutar dvorca koji je kasnije izgrađen i u njoj je sačuvana vrijedna oltarska pala s prikazom sv. Nikole.
Uza samu plažu nalazi se crkvica Srca Isusova koju je dao sagraditi Silvo Miloslavić, svećenik i pjesnik podrijetlom iz Srebrnog. Kamena renesansna kuća obitelji pomorskog kapetana Miloslavića gotovo dodiruje more.
Češki slikar Jaroslav Čermak koji je sredinom XIX. stoljeća boravio u Mandaljeni često je posjećivao Srebrno, uživao u čaroliji krajolika, družio se s gostoljubivim domaćim svijetom i bajkovitu ljepotu prenosio na svoje slike.
Kolorit i ljepota kamenih kuća, njegovani vrtovi i parkovi, morske blagodati, hotelski objekti i kampovi, obilje sporta, zabave i rekreacije odredili su Srebrno kao omiljeno turističko mjesto.